Objava novog znanstvenog članka pod naslovom „Cjenovno pristupačne tehnike za praćenje erozije tla na planinskim stazama” važan je doprinos koji proizlazi iz projekta HUMANITA. Ovo istraživanje koje je proveo tim sa Sveučilišta u Parmi, predstavljeno je na 8. međunarodnoj ISPRS radionici „LowCost 3D – Sensors, Algorithms, Applications“ održanoj u Bresciji u Italiji 12. i 13. prosinca 2024. godine. Studija je usredotočena na razvoj i primjenu inovativnih, cjenovno pristupačnih metoda za praćenje i analizu erozije tla u planinskim regijama — pitanje koje sve više zabrinjava održavanje i očuvanje pješačkih staza, posebice u zaštićenim prirodnim područjima.
Studija istražuje nekoliko temeljnih izazova povezanih s praćenjem erozije tla u planinskim okruženjima. To uključuje poteškoće u pristupu udaljenim područjima, nužnost korištenja lagane i prijenosne opreme, snimanje vrlo detaljnih podataka na složenim terenima i važnost osiguranja dosljednosti u ponovljenim istraživanjima tijekom vremena. Kako bi prevladao te poteškoće, istraživački tim proveo je terenske eksperimente na šest pilot lokacija u Italiji i Središnjoj Europi, testirajući niz troškovno učinkovitih (cjenovno pristupačnih) tehnika praćenja u tri različita scenarija:
1. Analiza malih razmjera (eng. Small-Scale Analysis): Terestričko lasersko skeniranje (TLS) visoke preciznosti i fotogrametrija malog dometa korišteni su za otkrivanje sitnih promjena u pomaku tla i degradaciji površine u malim istraživanim područjima, hvatajući sitne varijacije u morfologiji terena s izuzetnom točnošću.
2. Praćenje razine staze (eng. Trail-Level Monitoring): Sferna fotogrametrija i bespilotne letjelice (eng. unmanned aerial vehicle – UAV) korištene su za istraživanje uskih, šumovitih staza. Ovaj pristup omogućio je slike i prostorne podatke visoke rezolucije u okolišima s gustom vegetacijom, gdje konvencionalne tehnike mapiranja često imaju problema s pružanjem pouzdanih rezultata.
3. Procjene cijelog krajolika (eng. Landscape-Wide Assessments): Fotogrametrija temeljena na UAV-u primijenjena je za nadzor širih područja, omogućujući učinkovito i isplativo snimanje ekstenzivnih otvorenih krajolika. Ova se metodologija pokazala posebno korisnom za otkrivanje većih obrazaca erozije i procjenu dugoročnih utjecaja čimbenika okoliša i ljudske aktivnosti.
Nalazi ovog istraživanja pružaju bitne uvide u prednosti, ograničenja i isplativost ovih tehnika. Rezultati služe kao vrijedan izvor za upravitelje zemljišta, konzervatore i kreatore politike, nudeći praktične smjernice za rješavanje erozije tla na održiv i ekonomski isplativ način. Iskorištavanjem ovih cjenovno pristupačnih tehnologija, zaštićena područja mogu implementirati učinkovitije strategije očuvanja staza, u konačnici smanjujući ljudski utjecaj na osjetljive ekosustave uz promicanje odgovorne rekreacije na otvorenom.
Cijeli članak dostupan je ovdje: https://doi.org/10.5194/isprs-archives-XLVIII-2-W8-2024-53-2024